Dom za vješanje

Mislim da naslov govori sve. Provjeravam ja nešto mailove i naletim na stranicu organizacije da vidim ima li što novo. Opa, kad ono HNS nešto o Domu mladih. Pročitala, ostavila komentar, otišla na blog stranke i ostavila još duži komentar. Kako ljudi vole u ovo vrijeme lagati pa to svijet nije vidio! Poludila sam iz razloga što HNS pokušava staviti na prioritetno mjesto Gradu osnivanje Doma mladih. Ja na to poludim jer kod sebe već koju godinu imam projekt pod nazivom Europska kuća mladih. Do zadnjeg detalja je sve isplanirano. Nacrt kuće, budžet, ciljane skupine, namjena, kapaciteti, sve sve izračunato do zadnje lipe. Samo što nema love. Pribavili smo pisma preporuke i 50% novca. I to je ostalo na papiru. I sad jedna stranka pokušava nešto slično odraditi. Stalno ispadaju s izjavama "u ime svih mladih...". Ma kao da je mlade itko išta pitao! Sad sam skroz nabrijana...

Ma da. Bolje nije moglo. Eto prisjetila sam se da ovo već dugo zjapi pa ajd da nešto napišem. Prvo mi je trebala cijela vječnost da mi prihvate lozinku! Ali ajd, prošlo je i to. Noga mi je od sinoć bogatija za longetu. Krasno. Ne mogu se okolo normalno kretati. A to je razlog više da se češće pojavljujem tu na blogu. :-)

Malo sam zanemarila blog... Razlog je to što je već jako ekstra dugo ovaj blog djeluje na HENA.BLOGER.HR Najvjerojatnije će se ovaj ugasiti. Šmrc...

Ok. Ajd ni sam dugo ništa pisala, jer se bavim drugim blogom, a i nije baš da mi slobodno vrijeme cvate ovih dana. Pa do iskupljenja, odnosno nekog normalno napisanog posta, budite slobodni pa preslušajte gore na playeru stvar Novo nebo od grupe Alt. Stiglo friško iz kućnog studija pa se bacite na komentiranje

Hitno se traži pjevač s područja Vukovara. Bend već duže vrijeme postoji i ima dosta iskustva. Uglavnom bi se radile autorske stvari. Svi zainteresirani neka se jave na mail hena@ypgd.org ili ostave komentar

Pozdrav ekipa! Dugo nisam nešto pametno napiso… A nisam ni imala vremena. Ono… Morala sam kampirati u knjižnici zbog maturalnog rada. Imala sam takve fleševe da sam skroz isparila. Našla sam se u situaciji da mi je profa dva dana prije roka rekla da sam fuljala temu. Pa da se ubijem. Na kraju je ipak sve ok bilo. Eto, i to je prošlo. Sad još samo norijada u srijedu i ko živ ko mrtav. Anyway… Bio je Eurosong. Nije baš da sam ga gledala, ali kao i uvijek, imam i previše toga za komentirati. Isto tako je Maji bio rođendan u subotu (jučer) i naravno da i o tome imam za pričat. Ali polako. Ima vremena za sve. Nadam se da će mi Maja ustupiti fotke što prije, pa da mogu dočarati «ubijanje». U petak sam išla do Vadisa na Liebinga, ali ništa od toga i nije bilo. Nažalost, uhvatilo ga je nevrijeme pa lik nije mogao poletiti. Ali je zato bio Dundov. I da ne zaboravim, malo se s pločama igrao i Richpe Inn ili meni poznatiji kao kolega Perić padobranac iz susjedne emisije koji voli zajebavati ljude i okolinu. Eto, taj petak sam morala radit. Zapravo, kako do DJ nije moguće doći uzeti izjavu, trebalo je samo malo fotkati i ponešto o tome i napisati. Ali kao što sam već spomenula, Liebinga nije bilo. Za to vrijeme je na trgu Tereza prkosila kiši sa «Ni me stra» i ostalim narodnim popijevkama za gluhe i nagluhe osobe. Kišica je malo padala… mislim šta reći? Petak za pamćenje…

E ovako. Bit ću kratka. Jako. Nakon stogodišnje potrage šteneta zlatnog retrivara, koji bi za funkciju imao opišavanje Dadinog dvorišta i zalijevanje muškatla, blaženstvo današnje Cvijetnice je odradilo svoje. Dado ima peseka. Dragi posjetitelji, sada je na vas red da kažete svoje. Trebamo smisliti ime tom čupavom stvoru. Naravno, muško je. Napregnite svoje moždane vijuge i da vas čujem... Ajmo... Kako ćemo zvati peseka...

Danas sam svjedočila nečemu što me natjeralo na još veće razočaranje u ovaj sistem koji vlada svijetom. Ajd dobro. Koji vrijedi bar unutar naših granica. O tom događaju ne ću govoriti previše, jer se dogodio meni bliskoj osobi. Možda bi netko mogao naslutiti o komu je riječ, pa ipak želim poštovati privatnost te osobe.
Za maturalnu radnju obrađujem temu ljudskih prava. O njima smo najmanje jedanput godišnje pričali pod nastavom etike i to bi se uvijek začulo nekakvo negodovanje na spomen te teme. I meni je bilo dosta svega kad bi samo netko zucnuo o pravima. Ali s vremenom sam zapravo shvatila koliko su ona važna u našem životu. I koliko se krše. Ona bi čovjeku trebale osiguravati minimum za život. Mnogi danas žive na rubu, a njihova prava ih ne štite. Ovih dana sam se malo pozabavila ekstremnim kršenjem prava. Nisam mogla vjerovati da je to toliko zanimljivo. Za apsolutno upoznavanje te teme treba puno vremena i malo je problematično naći neku pristojnu literaturu, ali za vrijeme potrošeno na to se ne može požalit. Bar ja nisam. Događaj koji je vremenski nama bliže je upravo rat u Iraku. Tamo se masovno krše ta ljudska prava. I sami znate koliko ih je propatilo u zatvoru. Pa ni u zemlji „preko bare“ruže ne cvijetaju. Krenemo li zadirati u prošlost, možemo spomenuti i naš Domovinski rat. U Konvenciji iz 1948. godine stoje neka pravila o „načinu ratovanja“. Na tu stavku je bacio oko Crveni križ. U jednom od članaka stoji kako se ne smije u ratu upotrebljavati biološko i kemijsko oružje, protupješačke mine i tome sl. Nadalje piše kako ratuju isključivo vojne osobe, a zabranjeno je svako ranjavanje civila. Također ni ustanove sa znakom crvenog križa ne smiju biti predmet napada. Takve i slične stvari stoje u pravima, a vi sami zaključite koliko se njih toga pridržavalo od 1948. godine. Sjetite se Drugog svijetskog rata. Od logora i masovnih grobnica pa na dalje. A da ne spominjem i razdoblje oko 1942. godine. Hrvatska također ima drugo lice. U vrijeme NDH su ustaše poubijale toliko komunista da je to strašno. Bez obzira što ne opravdavam ni ustaše ni komuniste, svejedno mi je to grozno čuti, jer ipak treba krenuti od stavke da smo svi ljudi, bili dobri ili loši. Možda će sad neki koji ovo čitaju složiti facu zbog izjave kako ne opravdavam ustaše. Samo na kratko ću skrenuti na tu temu. Kada sam se vratila u Vukovar, postojale su dvije strane. Ustaše i Četnici. Oko toga su se svi prepirali ne znajući što to uopće znači. Za mene su i jedni i drugi isti. Ako nekog zanima zašto, neka se malo baci na razmišljanje na dan Antifašističke borbe pa ih možda nešto prosvijetli.
...I kako se onda ne bi zgrozila nad ovim čovječanstvom. Svi mi ponekad vjerujemo u bolje sutra, ali se ujedno sami ni ne brinemo za to sutra. Sve nam je „kako ćemo- lako ćemo“ i vjerujemo kako i drugi mogu razmišljati za nas. To nas dovodi do kriminala i čega sve ne. Tako sam i ja danas saznala kako je kod jednog od mojih poznanika na znazi nasilje u kući. I što reći na to? Ovaj svijet možda napreduje, ali njegov moral i etika propadaju i trunu iz dana u dan. Grozan je osjećaj kada pogledaš nepravdu u oči, želiš ali ne možeš je sprijećiti. Ne želim se sada praviti pametna, ali kao što sam već spomenula na početku teksta, na takvo razmišljanje me natjeralo nešto što sam djelomično osjetila na svojoj koži.
A da zante samo kako se prava nad djecom krše u Federaciji Rusiji...

Ukratko samo... Moj san 11. ožujka je bio narušen budilicom. 7:30. Pa ko se još budi u ovo vrijeme?! Ali ovo je bila viša sila. Održavalo se natjecanje Crvenog križa. Ekipu Gimnazije, uz mene, su činili kolega Mile (Unzicher Mile), Tamara te jedna i druga Jelena. Mi smo se neka dva tjedna pripremali za to natjecanje koje se sastojalo od teorijskog i praktičnog dijela. Bilo nam je malo bed, jer je to dodatno gradivo za naučiti, ali na to smo zaboravljali kada smo zbog vježbi morali odlaziti s nastave. Ja sam uspiješno zaradila i neopravdani. Bila sam s ekipom na vježbama kod pedagoginje. Tada sam imala sat glazbene umjetnosti. Profa me upisala i umjesto razrednice napisala "pobijegla". S obzirom da smo osvojili prvo mjesto, ne mogu dočekati ponedjeljak kad ću joj dobivenu diplomu nabiti na nos. Točne rezultate pismenog dijela natjecanja ne znamo, ali su nam rekli da smo dobili najveći broj bodova na praktičnom dijelu. Na praktičnom smo imali dva slučaja. Kod prvog smo imali tri ozlijeđene osobe, a kod drugog jednu. Mile je između ostalog objašnjavao reanimaciju... E to treba doživjeti! Kad je upuhnuo u lutku, lutka je skoro eksplodirala. Komedija. E i sad smo plasirani za županijsko natjecanje koje će se održati 8. travnja u Vukovaru. Do tad knjigu moramo znati napamet. E da... Treba se zahvaliti i našoj pegi koja nam je bila mentor/ moralna podrška. Ona i prof. povijesti, ili kako bi to naš narod reko "Pega & Dudo", su s nama otišli na cugu i počastili nas. Ma svi smo mi dream team. Evo vam u prilogu fotka s pismenog dijela.

Iako je dugo prošlo od Dore, ipak pomislih da treba nešto o tome reći. Mislim ono, nikad nije kasno. Svi mediji su o tome cvrkutali, ali rijetko da se može naći necenzurirana verzija, “bez dlake na jeziku” o Dori. Naravno, uvijek ima više zamjerki nego pohvala. A naša Dora je iz godine u godinu sve gora i gora, ali nitko to ne želi priznati. Odnosno samo ljudi koji su u organizaciji Dore i njezini sudionici tvrde da je sve bolja i bolja. Sve pjesme su na isti kalup i to je straaaašno. Pa zar nitko od tih autora vise nema ideja? Zar su stvarno toliko presušili? Osim što nemaju više smisla za napraviti nešto novo i neobično, čak su počeli zadnjih godina užasno kopirati druge zemlje. OK. Ne kažem da ne treba, ipak je dobro nekada “ukrasti” nešto, ali naši to pretjerano rade. Primjerice. Svake godine naših desetak autora iskopira prošlogodišnjeg pobjednika Eurosonga. Pjesma Marija Magdalena je kopija one Sertab Erener il' kak' se već zove. Pretprošle godine su prva dva mjesta zauzeli Ruslana kao pobijednica i Joksimovic kao drugoplasirani. Što to oni imaju zajedničko s našom prošlogodišnjom Dorom? Pa ovi su koristili etno i narodne elemente, a kod nas se kao pojavio “novi stil” koji vuče na etno (frule, gajde...). I to je kao slučajnost? Ma vraga! Ako tako nastave, neka se ne nadaju skorom dolasku Eurosonga u Hrvatsku.
Druga zamjerka koja me još više smeta je varanje na glasovanju. Neka oni govore da gledatelji odlučuju o pobjedniku i kako nema namještanja, ali ja mislim totalno suprotno. Svatko od sudionika, uključujući suce, voditelje, kamermane, pjevače i ostale, imaju neku vezu. Možda mi to ne vidimo, ali ima onih koji to znaju pa se ponekad i zalomi nekom, ode u medije koji zakuhaju takvu kašu pa se onda izmišljaju nove gluposti pa na kraju većina ni ne sumnja u ispravnost glasovanja. Sjetimo se samo Mikulića pretprošle godine, a da ne spominjem razne festivale koji više i ne mogu proći bez skandala gdje se prepucavaju jel namješten ili nije. Svejedno, kod gledatelja koji glasuju me smeta sto većina njih glasuje za onog koga inače slušaju. To se prvenstveno odnosi na mlade. Ljudi ne biraju kvalitetnu pjesmu, već nekog poznatog izvođača kojeg vrte na svojim linijama.
Sve u svemu, sve je to politika. Prošle godine Kazinoti radi aranžmane za pjesmu SiCG, a ove godine Brega radi to isto za Hrvatsku.
Scenu ne treba komentirati. Jedanput naprave solidnu, drugi put ne valja, treći put još gora, pa četvrti put dobro... i tako u krug. Totalno je bez veze bilo što su neke dvije trebe prošle godine stajale kraj voditelja. Meni su se činile kao tehnološki višak na toj pozornici. Koliko su naši kreativni, do godine će staviti dvije više da se smijuckaju i ništa ne rade. Ispričavam se, one rade nešto. Smetaju! :-) I onda kao «nove voditelje» stave «najveće zvijezde estrade» koje kroz tri finalne večeri kažu dvije riječi.
Jedini plus koji bi mogla dati svemu ovome je podjela pjesama u tri večeri. Tako se može “ustvrditi gradivo”. Inače je malo nezgodno glasovati za pjesme koje se prvi put čuju.
A Severinina «Štikla»? Treba njoj uvaliti za Grčku neku našu Borovsku da vidi gospođa šta je čizma, a ne da obruka zemlju lošim sandalama, pjesmom… pa i svojom pojavom. A i izjave zahvale su joj super. «Rekla mi mama da sam nitko i ništa ako ne odem na Doru». A gdje je tu nestala publika koja je glasovala za nju, potplaćeni žiri, autori pjesme???? Na njih nije mislila dok je primala kipić.
Mislim da sam dovoljno gluposti (a možda i ne?) nalupetala i stvarno bih trebala stati. Možda će me neki zbog ovog htjeti staviti na lomaču ili pod giljotinu, ali sorry ekipa, to je moje mišljenje i kao osoba koja smatra da je uvijek u pravu, smatram da sam u pravu pa nek ljudi onda misle šta hoće!